Prije 15 godina napisala sam svoju prvu priču – priču o Leonardu, morskoj kornjači koja iz daleke Grčke, putuje prema čudesno lijepom Kornatskom otočju. Nažalost, na tom putovanju Leonardo stradava – zapleće se u ribarsku mrežu i nadomak Kornata ozlijeđen nasukava na obalu. Srećom, pronalaze ga dobri ljudi koji ga vode u „bolnicu za kornjače“. Nakon višemjesečnog oporavka Leonardo se vraća u more i nastavlja svoj put ka odredištu.
Djeca obožavaju Priču o Leonardu – vrlo brzo „osjete“ Leonarda, s njim kreću na veliko putovanje, znatiželjno otkrivaju morske dubine, ali i osjećaju empatiju kad se sirota kornjača nađe u nevolji. Kako se razvesele sretnom završetku! Veseli se i galeb Marko, simpatičan i samozatajan galeb koji Leonarda prati na njegovom putovanju te ga srdačno dočekuje na odredištu.
Leonardo je zagrijao srca brojnih mališana koji su njegovu priču bezbroj puta pročitali. I danas se Leonardo čita i njegovim imenom nazivaju sve kornjače – i morske i kopnene. Kakvu to moć knjiga ima?! A kakvo zadovoljstvo pisanje pruža? A tek spoznaja da tvoje knjige djeca vole i da ih one mijenjaju – nabolje!
Ponesena tim spoznajama nastavljam pisati sa željom da djecu odvojim od mobitela te ih vratim u prirodu (gdje sam i sama kao dijete rado boravila) kako bi osjetili sve dobrobiti koje im pruža. Želim ih odvesti u parkove Hrvatske – najvrjednije dijelove Lijepe naše. Može li ih na to putovanje povesti Leonardo? Nažalost ne. Tko može? Pa Marko – simpatičan galeb klaukavac.
I krenuo je Marko prije četiri godine na to veliko putovanje. Posjetio je Telašćicu, Vransko jezero, Krku i Biokovo, Lastovsko otočje i Mljet, Paklenicu, Sjeverni Velebit, Učku, Brijune i Risnjak. Od ukupno 20 naših parkova (8 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode) posjetio je njih 11, o njima napisao poučne i zanimljive priče kako bi djecu poveo u prirodu, u obilazak svih tih parkova i potragu za njihovim stanarima. Ne digitalno, već pješke – u zeleno okruženje gdje mobiteli nisu potrebni. Štoviše, smetaju.
I uživa Marko družeći se s djecom i vodeći ih po prirodi. Između njega i mališana stvara se neko posebno prijateljstvo. Vole ga, čitaju, slušaju i prate. Vjeruju mu.
„Dajem li dovoljno? Mogu li više?“ pitao se galeb Marko nedavno svjedočeći najvećoj poplavi koju je do tada vidio. Ne sjeća da je za njegova života ikad bilo toliko vode na ulicama, a četrnaest mu je godina već. „Što se događa? Klimatske promjene! Tko je kriv? Mogu li ja nešto učiniti?“ – danima je razmišljao i, ponesen svim tim emocijama, smislio novi plan – Zeleni plan kojim će djeci pokazati da se može i treba zelenije. Nastaviti će on svoje putovanje po prirodnim biserima Hrvatske, al će djecu povesti i u novu avanturu ka zelenijem i održivijem.
Može li on to? Naravno da može jer će se okružiti ljudima koji će mu u tome pomoći.
Kako će izgledati galebMarkova zelena avantura – Uskoro!
