Zelene priče su poučne i zabavne priče iz prirode, iz hrvatskih nacionalnih parkova i parkova prirode. Glavni junak Zelenih priča, galeb Marko, vjeruje da će se priče djecisvidjeti te da će poželjeti posjetiti ta divna područja. A kad ih upoznaju, zavoljet će ih i čuvati…
GALEB MARKO
Pozdrav. Ja sam galeb Marko, znatiželjan i pustolovan galeb klaukavac. Vodim te na divno putovanje po našim najljepšim dijelovima prirode – nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Upoznat ćeš divnu prirodu te moje prijatelje, brojne simpatične stanare tih parkova. Ovdje sam sam spomenuo samo neke od njih:
. Zaštićene vrste
LEONARDO
Pozdrav. Ja sam glavata želva – morska kornjača. Živim u morskim dubinama, ali radi zraka svakih 15 – 30 minuta izranjam. Moja omiljena hrana su slasne meduze.
Kao malen sam iz daleke Grčke krenuo na putovanje prema čudesno lijepom Kornatskom otočju. Na svom putovanju sam sreo i galeba Marka. Da se nadomak Kornata nisam zapetljao u ribarsku mrežu i nasukao na obalu vjerojatno ne bi bilo ni Zelenih priča…
BEPO
Zdravo! Ja sam riba pirka, po mnogima najsimpatičnija riba u našem podmorju. Najviše volim kamenito dno i onom obraslom morskom travom. Živim u prekrasnom Kornatskom podmorju. Nećeš vjerovati, ali galeba Marka još nisam upoznao, al’ vjerujem da hoću.
ELA
Pozdrav! Ja sam Elenorina sokolica, ptica grabljivica. Imam graciozan let, brza sam i okretna. Ime sam dobila po princezi Eleonori koja je prva zaštitila ptice grabljivice.
Iako se ne gnijezdim u Telašćici, taj divni park jako dobro poznajem. Preletjela sam ga bezbroj puta i znatiželjno zavirila u svaki kutak tog raja. Ma divota od parka! I galeb Marko se oduševio!
ĐANI
Hej, hej, ja sam Đani, morski vranac. Živim u Parku prirode Telašćice. Pravi sam ronac i za slasnom ribom zaronim čak 60 m. Podmorje mog doma je prelijepo – puno života. Kako galeb Marko ne može roniti ispričao sam mu o svijetu pod morem. Siguran sam da je bar dio toga zapamtio i napisao u svojoj pustolovini iz Telašćice.
ANTE
Misliš da sam i ja galeb kalukavac? A ne, varaš se. Ja sam riječni galeb. Vidiš točku na obrazu? To klaukavci nemaju.
Zajedno sa stotinama ostalih riječnih galebova, zimu provodim na Vranskom jezeru,a u toplije doba godine, u vrijeme gniježđenja, daleko sam od mora.
Vransko jezero sam uzduž i poprijeko preletio tisuću puta. I Marka sam vodio po parku, upoznao ga sa nekim od stanara…
TARA
Helou, ja sam čaplja danguba. Na Vranskom jezeru provodim topliji dio godine. U starom tršćaku svijam gnijezdo i postajem mama. Zajedno s mališanom pred jesen odlazim na dalek put u toplije krajeve. I ti, kao i galeb Marko, misliš da „gubim dan“ dok dugo nepomično stojim u plitkoj vodi? Ne, ja mudro i strpljivo čekam slasnu ribicu ili žabicu za ručak.
DRAGICA
Pozdrav, ja sam Dragica – ušara. Nije da se hvalim, al’ mi ušare smo naše najveće sove.
Najviše volim kanjone rijeka i ovdje na rijeci Krki mi je savršeno. Noćna sam ptica, al’ ćeš me teško vidjeti jer nečujno letim i dugo lebdim. Galeb Marko je imao sreće što me je upoznao jer je od mene saznao puno o ovom prekrasnom parku….
I da ti još nešto otkrijem – u svijetu ušara mi cure smo veće od dečkiju.
MARTIN
Zdravo! Moje ime je Martin i ja sam bukavac nebogled. Zašto bukavac? Jer sam, kao i svi dečki bukavci, jako glasan. A zašto nebogled? Kad osjetim opasnost stojim mirno u tršćaku ili među rogozima i glumim da me nema. Bojom sam toliko uklopljen da me se jedva vidi. Inače, za razliku od galeba Marka koji neustrašivo luta naokolo, jako sam plaha životinja.
JURE
Bok! Ja sam suri orao. Kao što vidiš velika sam ptica. Kako li se samo galeb Marko prepao kad me vidio! Obožavam prekrasnu planinu Biokovo i želim da ostane zauvijek ovako lijepa. Ovdje je sve što mi treba – puno hrane i čista priroda. I pogled na more kojim je moj prijatelj Marko bio oduševljen.
MARICA
Ja sam poskok(ica) Marica. Spadam u naše najotrovnije zmije. Zimu provodim spavajući zimski san, a tople dane provodim sunčajući se na biokovskim stijenama ili granama. Možda ti nisam najsimpatičnija, al’ važna sam kao i galeb Marko i sve ostale životinje.
TONKO
Pozdrav! Ja sam puž bačvaš. Ne volim gužvu pa živim sam, nekad i u manjih grupama. Imam veliku kućicu bačvolikog oblika i među najvećim sam puževima u našem moru. Ribari me često ulove u svojim mrežama, al’ uvijek me vrate natrag u more. Tijekom jednog takvog slučajnog ulova te privremenog boravka u ribarevoj kanti upoznao sam simpatičnog galeba Marka…
GRGO
Galeb jesam, al’ onaj sredozemni. Manji sam galeba klaukavca Marka, ali moj let je elegantniji jer su mi krila duža i uža. Ne živim svugdje kao Marko i njegova ekipa već samo na Lastovskim otočićima te na nekim otočićima oko Mljeta. I nema nas puno – manje od 60 parova.
MATKO
Ja sam dobri dupin. Plivam iako nisam riba već morski sisavac. Kad odrastem narast ću čak 3 m i težiti do 200 kg. Obožavam roniti no svakih nekoliko minuta moram izroniti kako bi udahnuo zraka. Pri jednom takvom izronu sam i upoznao galeba Marka.
PAVO
Ja sam galeb klaukavac, baš kao i znatiželjni galeb Marko. Živim na prekrasnom otoku Mljetu i poznajem svaki njegov kutak. Ne želim zvučati neskromno, al’ zahvaljujući meni galeb Marko je upoznao cijeli Nacionalni park Mljet.
LUKA
Dobar dan. Ja sam gavran. Nećeš vjerovati, al najveća sam ptica pjevica. Što je meni još važnije, smatraju me jednom od najpametnijih ptica jer rješavam zagonetke, a mogu oponašati zvukove i ljudski govor. Obožavam stijene i litice kanjona Velike i Male Paklenice. Čini mi se da su se i galebu Marku svidjele i da će se uskoro vratiti.
PETAR
Pozdrav! Ja sam zmijar. Ptica sam grabljivica. Dobar sam letač i mnogo vremena provodim u zraku, a znam i letjeti na mjestu. Kako mi i ime kaže, najviše lovim zmije, a mogu uloviti i guštera, žabu…
Hladnu zimu provodim u Africi.
Na Paklenici nas nema puno – svega 3 do 4 para.
ANKA
Hej, hej, sam sam bjelonokta vjetruša. Manja sam ptica grabljivica. Zimi sam na jugu, a u proljeće stižem na svoj omiljeni otok Dolin na gniježđenje. Nerijetko obilazimo i Nacionalni park Sjeverni Velebit jer je tamo tako lijepo, a i omiljenih kukaca je pregršt. Nema nas puno kod nas – svega 25 parova.
IVKA
Ja sam ženka malog ćuka. Najviše volim stare smrekove ili jelove šume, a takvih je u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit pregršt. Nije da se hvalim, al sam neustrašiva i snalažljiva baš kao i galeb Marko.
Gnijezdim se u duplji u drvetu. Ne dubim ga sama već se uselim u staro gnijezdo djetlića.
JAKOV
Bok! Ja sam bjeloglavi sup. Iako sam težak, vješt sam i brz letač jer se služim toplim zračnim strujanjima koje me s malo napora dižu u visinu. Snalažljiv sam, zar ne! Sjećam se da se na putu prema Učki galeb Marko silno trudio da me sustigne.
MARA
Pozdrav, ja sam vjetruša, jedna od najmanjih ptica grabljivica. Prepoznaju me po karakterističnom lebdenju u zraku. Letim na mjestu i izgledam kao mali helikopter. Učka je moj dom i bilo mi je zadovoljstvo provesti onog pustolovnog galeba po parku.
IVANČICA
Bokić! Ja sam mala ribica – babica penjačica. Hranim se malim račićima i algama koje žive u lokvicama na kamenitim stijenama uz obalu. Vjerovali ili ne, kratko vrijeme mogu preživjeti i na suhom iako jedva čekam da me val odbaci do nove lokvice. Sjećam se kako se galeb Marko čudio kad je čuo moju priču…
BRUNO
Pozdrav! Ja sam kobac, malena ptica grabljivica dugog repa i zaobljenih krila. Mi dečki smo nešto manji od naših cura. Volim šume, najviše crnogorične. Topliji dio godine provodim u Nacionalnom parku Brijuni, a zimu na toplom jugu, u Africi.
IVO
Bok! Ja sam škanjac mišar. Ako me ne vidiš, možeš me prepoznati po prodornom zvižduku sličnom mijaukanju. Nacionalni park Risnjak za mene je savršen dom jer volim šume i šumarke, polja i vlažna staništa. Vodio sam onog znatiželjnog galeba Marka po cijelom parku…
JELENA
Zdravo! Ja sam vodomar. Za zapravo vodomarica. Volim bistre vode i zato je rijeka Kupa moj dom. Slasnu ribicu ili kukce lovim strmoglavim uranjanjem u vodu. Znaš kako mi se dečko udvara? Krajem zime mi nosi ribice. Kakav frajer!
