galeb Marko je sretan

Ja, galeb Marko, obožavam prirodu i rado je posjećujem. Nedavno sam posjetio jedan divan park i poželio sam s tobom podijeliti svoje dojmove.

Svega sat i pol vremena vožnje od Zagreba smjestio se Park prirode Lonjsko polje, najveći park prirode u Središnjoj Hrvatskoj. Naravno, meni galebu je potrebno puno manje vremena, svega nekoliko zamaha krilima i povoljni vjetar.

Divan je to park – sinergija čovjeka i prirode, poplavni pejzaži, tradicijska arhitektura, bogat biljni i životinjski svijet – čarobno. Posebno je živopisno u proljeće kad rijeka Sava i njeni pritoci nabujaju i izliju se po livadama i šumama pretvarajući ih u jezera.

Lonjsko polje kao prirodno poplavno područje ima ključnu ulogu u sustavu za obranu od poplava. Također, ima veliku ekološku i gospodarsku vrijednost kao dio tradicionalnog sustava pašarenja i očuvanja izvornih hrvatskih pasmina.

Osobitu prirodnu vrijednost Lonjskog polja čine dva ornitološka rezervata – Krapje đol i Rakita. Uz bogat ptičji svijet koji ima čak 250 vrsta ptica, od kojih je 138 gnjezdarica. Naravno, nas galebova klaukavaca tamo nema. Zbog bogate ornitofaune (ptičjeg svijeta) Lonjsko polje je omiljena destinacija za promatranje ptica – birdwatching. U parku je nekoliko vidikovaca s kojih možete promatrati bogat ptičji svijet. Vidikovci imaju i zanimljiva imena – Ptica kosac u Repušnici, Roda u Čigoču, a Rezac i Žličarka uz ornitološki rezervat Krapje đol.

Iako je na području cijelog parka moguće vidjeti gnijezda s rodama, u selu Čigoču, prvom europskom selu roda, ih je najviše – dvadesetak.

Za one koji se pitaju gdje su gnijezda crne rode – evo odgovora. Skrivena su duboko u šumi, daleko od naših pogleda. Za razliku od bijelih roda koje su naviknute na čovjeka, crne rode vole mir.

Osim bogatog ptičje svijeta, na području parka nalazimo 58 vrsta sisavaca, 16 vrsta vodozemaca, 10 vrsta gmazova i 33 vrste riba. U Lonjskom polju nalazi se jedno od najvećih mrjestilišta šarana u cijelom dunavskom slijevu. Mljac! Na području parka dosad je zabilježeno 550 biljnih vrsta. Posebnost ovog parka su i autohtone pasmine – turopoljska svinja, posavski konj, posavska guska, hrvatski hladnokrvnjak, slavonsko-srijemsko podolsko govedo i posavski gonič.

Ovaj park prirode krasi i iznimno vrijedna kulturna baština. Osobito je važna graditeljska baština, predstavljena u gradnji tradicijskih posavskih kuća. Iako se nalaze na cijelom području parka, najbolje su očuvane u selu Krapju, koje od 1995. godine nosi status sela graditeljske baštine.

Sigurno ćeš primijetiti da na tim tradicijskim kućama nema dimnjaka. Razlog tome leži u činjenici da su građene u vrijeme Austro-ugarske kada je na snazi bio porez na prozore i dimnjake. Siromašniji građani na selu gradili su kuće s malim prozorima i bez dimnjaka.

Izostanak dimnjaka nije značila i odsutnost peći. Seljani dim su puštali u tavan gdje su sušili meso, sireve i ribu. Taj dim je također uništavao crvotočinu na krovu, čineći ga dovoljno snažnim da podrži rodino gnijezdo od nekoliko stotina kilograma!

Tijekom mog zadnjeg posjeta bio sam u Krapju, Čigoču, Osekovu, Repušnici i Mužilovici. Svako od tih mjesta je posebno, ali Krapje i Čigoč su mi najdraži.

Krapje sa svojim tradicijskim kućama je pravi mali muzej posavske arhitekture, a tu je i veliki posjetiteljski centar. U Čigoču, selu roda, ima dvadesetak aktivnih gnijezda, a po cijelom selu odjekuje klepet roda. To je znak udvaranja ili pozdravljanja partnera pri smjeni u gnijezdu.

Za mene, galeba klaukavca, let iznad Lonjskog polja je sasvim dovoljan da ga doživim svim čulima. Za moje dvonožne prijatelje, velike i male, osim promatranja ptica i obilaska posjetiteljskih centara, park nudi pregršt aktivnosti osim promatranja ptica i obilaska posjetiteljskih centara:

  • Vožnju čamcem ili skelom po Savi (polazište iz Drenovog boka)
  • Najam i vožnja kanua
  • Jahanje na konjičkoj ruti u dužini od 5 km (polazište kod Posjetiteljskog centra Repušnica)
  • Vožnju biciklom jer je u parku čak 325,6 kilometara biciklističkih staza
  • Šetnju po četiri pješačke staze: Staza graničara, Staza Posavca, Tenina staza i Koščeva staza.

A kad ogladniš, Lonjsko polje nudi bogatu ponudu lokalne hrane. Nisam probao (jer svježe ribe je dovoljno), al’ kažu da je u Tradicijama Čigoč hrana super fina.

Eto, dragi prijatelju, zbog sveg ovog ja volim, obožavam Lonjsko polje. Posjeti ga i ti! Sigurno ćeš ga zavoljeti!

Pssst! Nemoj nikome reći da će se uskoro mojim pričama za djecu pridružiti i (Galeb) Marko u Lonjskom polju!