Zelene priče nastaju po protokolu. Da, upravo tako. Svaka zelena priča nastaje kroz faze koje se ne preskaču.
Netko bi rekao da je to previše tehnički no kad stvaramo nešto što nazivamo edukativnim sadržajem za djecu to zahtjeva takav pristup.
Svakoj priči prethodi obilazak parka o kojem se piše.
Odlazim u posjet parku, obilazim ga u pratnji stručnih kolega i upoznajem područje, biljni i životinjski svijet koji ga nastanjuje, specifičnosti tog područja, zanimljive lokacije…
Saznajem i neke zanimljivosti parka, anegdote, legende, lokalna imena… Tad nastaje i hrpa fotografija parka kako bi se dokumentirali detalji lokaliteta važni za razradu priče, posebice biljni svijet.
Nakon tog posjeta nastaje koncept s definiranim lokacijama i likovima koji se na svakoj od lokacija mogu pronaći. Nakon potvrde kolega iz Parka, kreće razrada – najzanimljivija faza.
NASTANAK PRIČE…
Nastaje priča – dogodovštine galeba Marka na lokalitetima unutar parka.
To je period u kojem sam potpuno posvećena pisanju, a on može trajati dan, dva, ali i mjesec, čak više. Osim susreta s brojnim stanarima parka dodatno istražujem biljni i životinjski svijet, ali i kulturnu i tradicijsku baštinu koju bih mogla spomenuti ili detaljnije obraditi.
U fazi kad je priča čitljiva, radne verzije se šalju urednici, ali i prijateljima i kolegama na čitanje kako bi bila sigurna da je, osim što zorno opisuje park i parkovske stanare, priča bila zanimljiva, dinamična, poučna i zabavna.
Kad ju učinimo takvom, šalje se kolegama iz parka na provjeru točnosti. Kolegama se šalju na provjeru i opisi likova koji se u knjizi dodatno opisuju te opis zaštićenog područja. Zašto? Jer želimo da sav sadržaj priče u potpunosti odgovara parku. Kad smo zadovoljni pričom, šalje se na ilustriranje. I to je proces koji traje jer sve te lokacije i vrste se prikazuju onakve kakve jesu što od ilustratorice zahtjeva detaljnu razradu likova i lokaliteta.
U ovoj fazi su od velike pomoći fotografije nastale pri obilasku parku, a često se od kolega iz parka traže i dodatne kako bi ilustracije zorno prikazale motiv koji se obrađuje.
Vodi se računa od detaljima svake životinje, radi li se o mužjaku ili ženki jer su često različiti izgledom, bojom i veličinom. Ilustrirana verzija ide na pregled meni i Parku, i s uputama za korekcije se vraća ilustratoru na doradu.
I to je to? Ne baš! Sad čistimo tekst i iz njega izbacujemo nepotrebne detalje koje ilustracija prikazuje.
Primjerice, iz teksta izbacujemo „zelenu travu“ ako je taj detalj vidljiv na ilustraciji. Tako pročišćen tekst ide na lekturu i prijevod i TA DA, na grafičku pripremu i prijelom.
NAJVEĆI IZAZOV U PISANJU?
U fazi stvaranja priče, kad sam u nju potpuno uronjena i brzinski zapisujem ono što vizualiziram, izgubim osjećaj za ograničenja u količini teksta.
Nerijetko tekst biva predug i guši prostor. Koliko god mi se teško odreći dijela priče, moram ju kratiti. I to mi je najteži dio jer osjećam kao da čitatelje zakidam za zanimljivu informaciju i sadržaj.
Koliko god proces izrade priče izgleda komplicirano i zahtjevno (a često i jest), ovo je jedini način da dobijemo autentičnu edukativnu priču iz svakog od parkova Hrvatske.
